OTVORENO PISMO PREDSJEDNICI RH

U Zagrebu, 17. 12. 2018.

OTVORENO PISMO PREDSJEDNICI RH, GOSPOĐI KOLINDI GRABAR KITAROVIĆ

Poštovana gđo. Kitarović,

Sada ste, čitam u medijima, ustanovili da RH ima problem. Osvrnuli ste se na mučnu činjenicu da je počinitelj krvnog delikta na slobodi i zapitali se kako je to moguće. Naglasivši pritom da Vaš istup nije pritisak na Pravosuđe.

U tim istim medijima imao sam priliku čitati Vaše osvrte na mučna svjedočanstva žena koje su prošle kroz zahvat kiretaže bez anestetika, i pored toga, kako navode, doživjele psihičko zlostavljanje od strane osoblja. Vi ste tada iznijeli kako biste, citiram Vas, imali svašta za reći o Vašem porodu, no ne želite to koristiti za napad na državu.

U tim istim medijima imao sam priliku čitati Vaš osvrt na napad na štetu pojedinaca koji ne dijele Vaš svjetonazor u pogledu seksualne orijentacije. Tada ste kolokvijalno osudili nasilje kao takvo.

Sada se osvrćete na konkretnu osobu. To je ispravno, no ne mogu ne primjetiti da su Vaše osude nasilja selektivne, i kao takve mučnije su od samog zločina.
Uzrok problema o kojem Vi pričate upravo je činjenica da u RH prevladava selektivna osuda zločina. Radilo se o nasilju u kućanstvu, ili o zlostavljanju na poslu i u školi – priča je uvijek ista. Podilazi se nasilnicima.
Službe se vode pogrešnim kriterijima zaobilazeći mučnu činjenicu da financijska potpora od strane supružnika ili srodnika nije nikakav dokaz da u konkretnom kućanstvu nema nasilja.
Često suprug koji pretuče ženu, tu istu ženu vodi na večeru ne bi li pred drugima ostavio dojam brižnog supruga.
Često roditelji koji maltretiraju potomke istim tim potomcima pokušavaju financijski pružiti podršku.

Tipično za npr. roditelje nasilnike jest da žele da je žrtva blizu. Toliko to žele da bi radije, ukoliko su njihovi potomci kriminalci (počinitelj može biti i žrtva, istovremeno – u konkretnom slučaju počinitelj krvnog delikta je i žrtva emotivnog zlostavljanja od strane posesivnih roditelja, što ga dakako ne ispričava za učinjeno) neprijavljivanjem njihovog kaznenog djela, postali suučesnici u zločinu samo da ne izgube predmet svog obožavanja iz vidokruga uslijed izdržavanja kazne. Najbolji primjer za to je gore spomenuti slučaj u kojem otac sina koji je počinitelj teškog delikta prilikom izricanja Presude naziva malim djetetom. I šverca mu mobilni aparat u kaznionicu. Da se čuju.

Možda Vam se čini da skrećem s teme, no, razmislite bolje. Vi pričate o fasadi. Ja bih radije o interijeru ne želeći pritom skretati pažnju sa slučaja u Zadru. Upravo zbog te mlade djevojke, i svih drugih koji prolaze slično pišem o korijenu problema. A to je prešutno opravdavanje nasilja ili neadekvatna osuda istog – i to upravo tamo gdje ono nerijetko počinje – u kućanstvu.

Nipošto ne pišem ovo, mada je svatko slobodan da pročitano tumači kako hoće, jer me je eto, obzirom da ne živim u skladu sa spolom pripisanim mi po rođenju, frapirala Vaša mlaka reakcija na napad na konkretnu populaciju koje smo moja životna partnerica i ja dio. Nije me frapirala ni činjenica da ne možete, barem tako piše, ni izgovoriti riječ lezbijka. No, ostao sam začuđen nad Vašim općenito dvostrukim mjerilima, jer ista nisu u skladu sa funkcijom koju obnašate.

S poštovanjem,

Dino Hrvat

Sound of Isar

Maybe finally I can tell you why in every season I hear sound of Isar when I go to Danube.

While I’m walking to the river to catch morning silence I finally see the reason why in every season I feel smell of English garden under Viennese sky.

While I’m walking to the station I know that the last train does not exsist ’cause I’ll find thousands of other ways to come to you as long as you want it.

As long as you want me near I’ll walk across any border without losing strength no matter how cold the rain is.
For us there is no last train as long as you want me near.

Now is the moment

Will you count hours even if you know now is that moment?
Will I count miles between our lands and will I be waiting for a better day even if I feel deep inside of me now is the moment.

Now is the moment when I must be able to trust in us more than ever.
Today is the day when I need to walk across the storm without searching for a shelter on a half of the way.

Tonight is the night when I must learn to fight in a different way.
Tonight I have to learn to play different chords on different strings.

I won’t count roads between our lands and I won’t wait for a better day ’cause I know deep inside my soul, now is the moment.

OPINION | No one will ever give you the courage to represent yourself

Understand this – your sexual orientation or gender identity doesn’t not qualify you nor disqualify you for anything.
You cannot be a snow flake & search for support to be what you are.
Are you really you If you need aplause from anybody to say the truth about yourself?
If I did it when I was four – I told my relatives who I am – then I don’t see why some people wasted time. I didn’t hide my gender identity (I’m a man but born with womans ‘biology’) in school either, so I cannot say that I have stepped out from closet. I’ve never been there. I know that we all are different. I know that our strength is not the same. But this is the basic thing – no one will ever give you the courage to represent yourself. Because, for that you don’t even need a courage. It comes naturally or it does not come. I’m not queer, to be clear. And I’m pretty old school type of a man. That two things makes me non compatibile with any tribe – for religious org. I’m not conservative enough, for NGOs I’m too conservative. But, what is most important – I don’t even need any tribe. Why I left church and why I’m not in any association who defends human rights? Reason is the same – both of them takes what is most important – the living will. For both person has to deny some part of personal integrity. Why I’m writing this – I think that this is why so many lesbians etc. have bars on mouth – they want to belong to some tribe.

I don’t need your tears to cover mine

Don’t be afraid for me in the middle of the battle and please don’t watch me like a soldier who has fallen.
I don’t need your tears, your love is more than enough.

I don’t need your fears to cover my nights which are empty of every sense ’cause every value which I defend is not a value of those who have sent us in this hell.

If I survive their madness, If I ever catch a chance to look in your eyes after all these years, I will fall like never before just to ask you to forgive me for every empty step through their desert.

If I ever see your face after all this mess I will stand to fall in the sea of your love.
I don’t need your tears to cover mine.
Just stay who you are.