Categories
Poetry Politics Uncategorized

Unlocked

Somehow I skip coffee before a travel.
Somehow I forget to turn on my phone.
Somehow I skip looking at the clock, but for you I’m still unlocked like I was before this mess around.

Dear, I’m not pretending that I’m blind, I know time flies, but we can be ahead if we won’t be looking back.
There are so many cities which soon will be locked.
Some stories will stay untold.
Some things will stay undone, but as long as we have the will to stay unlocked inside we won’t lose a way to each other.

I know time’s up, some stories will stay unwritten, but this is not the reason to give up.
Time’s up, but I have to believe we won’t be late.
Maybe we’ll come where we want to be in the right moment.
Time’s up, but as long as we have will to stay unlocked inside we won’t lose each other in this mess around.

Categories
Politics Uncategorized

About National Security & Personal Integrity

FBI says that for them „priority is to protect people, especially vulnerable people“.
That’s their view on national security.

On the other side, so many people cannot understand that. They believe every person must sacrifice personal integrity for the good of nation.
Die for nation is for them some kind of proof that their life had a sense.
Everyone who has a different view and choices, like to live for something, not die for something – becomes an enemy.

When I asked them, during negotiation, why they cannot understand that without personal freedom safe borders mean nothing – they told me I’m not Croat enough.
They just cannot understand that some people do not base their life on nationality.
Around us are some things which are above politics. Above nation. But they won’t see them as long as they look just in themselves.

After their long monologue I’ve tried to remind them on actions of Mr Oskar Schindler, who decided to protect people no matter of the fact that he was spying for the Abwehr, the military intelligence service of Nazi Germany, in 1936. (https://en.m.wikipedia.org/wiki/Oskar_Schindler)

He stood by Jews and he always found a way to help them. Because he had a will.
He had a will ’cause he didn’t look into flag of any country – he was looking in values.

Categories
Politics Uncategorized

Prosvjetni djelatnici i etika

Nad nekim naslovima (izjavama) čovjek na trenutak ostane u čuđenju, kao što sam ja nad ovim (https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/nastavnici-otvoreno-o-stanju-u-obrazovanju-nasa-profesija-se-omalovazava-i-podcjenjuje-danas-je-u-hrvatskoj-prestizno-zanimanje-blagajnice-u-drogeriji-foto-20191122), iz kojeg kao da izbija jal (u onoj dozi koja je tipična za Balkan) od strane konkretnog profesora prema blagajnicama.

Trenutak je brzo prošao. Kao i čuđenje. Zašto? Zbog činjenice koja mi je jako dobro upisana u memoriji – 70% profesora koje sam susreo kroz život (a susreo sam ih dosta) temeljem njihova vokabulara i ponašanja ocijenio sam kao, Amerikanci bi rekli, pahuljice, jer su se kao razmažena derišta, kada god su za to imali priliku, nepodnošljivo patetično jadali i ogovarali koga stignu.
Takvim svojim ponašanjem fino su se uklapali u stihove Balaševićeve pjesme u kojima progovara o „zatucanim gratis kravatašima, intelektualcima koji važno vrte palce, a kupiš ih za špricer i kavurmu“.

Umjesto da dijele zanimanja na prestižna i ona koja to nisu bilo bi lijepo kada bi imali kapacitet da shvate da postoje samo legalna (i etična) zanimanja i ona koja to nisu, kao i legalno (i etično) ponašanje van radnog vremena, i ono koje to nije.
Bilo bi lijepo kada bi u tom trenutku zastali i prisjetili se svih instrukcija (i ostalih stvari) koje su odradili (i rade) na „crno“, i zapitali se koliko su time oštetili državni proračun.

Od te iste države sada (mnogi od njih) imaju obraza tražiti da im povisi primanja? Je li to etično? Za to razumjeti ne treba im cijeli kapacitet mozga, da uključe makar 6,11%, bilo bi dovoljno.

Categories
Politics Uncategorized

Plenković i demokracija

G. Plenković kaže da se „mora ići u školu“, jer nažalost, u RH je školovanje od kuće ilegalno kao i u Kini.
U svim razvijenim državama školovanje od kuće je legalno. Naravno, radi se o Austriji, Sjevernoj Americi, Italiji, Finskoj, Britaniji, Sloveniji, Češkoj pa čak i Poljskoj, Rusiji i Srbiji (https://en.m.wikipedia.org/wiki/Homeschooling_international_status_and_statistics). Doživio sam pozitivan šok kada sam na listi zagovornika prava na izbor ugledao Indiju. I Rumunjsku.

Ključ demokracije, ispravno shvaćene, je pravo na izbor modela školovanja (i pravo na izbor uopće), jer volja pojedinca je iznad volje države.
Uzalud državi očuvanje teritorijalnog integriteta ako nije kadra prepoznati i uvažiti temeljno pravo – duševni i fizički integritet osobe – pravo na osobnost.
RH je to djelomično učinila sa implementacijom Anticipiranih naredbi (na koje ću bankrotirati ☺) u zakonodavni sustav, međutim, one pokrivaju samo pet situacija, a volja čovjeka za svoj život proteže se na više sfera, pa i na izbor modela obrazovanja.

Osobno sam preferirao školovanje van sustava, jer htio sam uređivati svoj dnevni raspored po svom izboru. Volim učenje, toliko da sam zamolio baku sa 4 godine da me nauči čitati i pisati pa mi je u školi bilo još i više dosadno prvih par godina.
K tome, ne volim sjediti na jednom mjestu satima, i biti okružen ljudima koji nisu moj osobni izbor. Napustio sam redovno školovanje tek poslije završenog drugog razreda srednje Upravne škole, a preostala dva sam završio izvanredno, u privatnoj školi u Zagrebu.

No, ovdje nije riječ o meni i mojim životnim izborima, koliko želim ukazati na činjenicu da postoje i ljudi koji žele drugačiji model školovanja, i da bi zakonodavci u RH trebali skrenuti pogled na pravo pojedinca. Političari u Italiji su u Ustav uveli pravo na izbor modela školovanja. Dok god to političari u RH odbijaju učiniti, pogrešno je da sebe nazivaju demokratima. Nadalje, g. Plenković ignorira činjenicu da je upravo nedemokratska politika omogućujući monopol države nad obrazovanjem omogućila i ovaj bezrazložan štrajk, apsurd u kojem oni koji imaju pristojna i stalna primanja pohlepno zahtijevaju još, apsurd u kojem navodno obrazovani ljudi tvrde da nemaju obraz (dostojanstvo) bez materijalnih ustupaka.

Categories
Politics Uncategorized

KOMENTAR | Promocija modernog ropstva pod krinkom skrbi za stare i nemoćne

Pisao sam kratak osvrt na jedan od novijih Zakona koji smatram spornim iz više razloga. Nisam imao vremena detaljno razraditi temu, pa sada želim, iako s vremenskim odmakom, temeljitije iznijeti svoja stajališta. U tekstu što ga prilažem (https://vijesti.rtl.hr/novosti/hrvatska/2759455/nebriga-o-starijima-oblik-je-nasilja-zanemarivanje-roditelja-kaznjavat-ce-se-i-zatvorom/) piše što se sve smatra nasiljem prema starijim osobama: „Riječ je o situacijama koje dovode do uznemirenosti starije osobe, ili vrijeđaju njezino dostojanstvo i tako joj izazivaju patnju, bilo tjelesnu ili duševnu.“
Prvo, zadiranje u nečiji Living Will od strane tvoraca ovoga Zakona može također vrijeđati dostojanstvo, kao i inteligenciju, što ću kroz tekst pokušati obrazložiti.
Drugo, roditelji koji od potomaka očekuju da im budu besplatna radna snaga, nemaju vrline roditelja, već karakteristike robovlasnika. Kao takvi, osjećat će patnju zbog svojih neprirodnih očekivanja, a ne krivnjom srodnika koji samo, pazite krimena – žele sačuvati svoju mentalnu i fizičku snagu kako bi mogli brinuti o sebi i osobi s kojom su odabrali koračati kroz život, te ostvariti svoje poslovne interese. Čak i u slučaju gdje bi se osigurala materijalna naknada, bolovanje itd., takva očekivanja svode se na promociju prisilnog rada, kada je to protiv volje osobe.

Usudit ću se usporediti to sa kaznenim djelom podvođenja, gdje također postoji materijalna dobit za prostitutku, ali ona nije slobodna da „zarađeni“ novac troši kako želi ni da izađe iz kriminala i pritom izbjegne osvetu svodnika, emotivne ucjene i sve što s time ide u paketu.

U Britaniji, takvo ponašanje roditelja, ukućana općenito, tretiraju kao domestic violence (nasilje u kućanstvu), a RH, ma koliko sporo prepoznala neka ponašanja kao poticanje modernog ropstva, i propisala Zakon koji ga promiče pod krinkom skrbi za stare i nemoćne, ima, tome nasuprot, i Zakon o suzbijanju trgovine ljudima.

Trgovina ljudima nije samo seksualna eksploatacija konkretne osobe, već i svaki pokušaj penetracije u integritet pojedinca, kojeg se pokušava navesti da postupa protivno svojoj volji na svoju štetu, a u korist trećih strana.

Država treba naći načine da olakša život starim ljudima, ali ne preko leđa njihovih potomaka, posebno ne onih koji zadaću koju pred njih stavlja ne žele preuzeti, čak ni pod prijetnjom zatvora, jer – da bi istu ispunili morali bi izvršiti intelektualno-emotivni suicid.

Zar živjeti po tuđim pravilima nije gore od zatvora? Podsjeća me ovo sve na retoriku crkve, koja se svodi na jedno – pretvori svoj život u pakao i ići ćeš u raj. Sva ta priča oko toga da se sin (Krist), podvrgava volji Očevoj, koja za njega znači smrt, oduvijek mi je bila odbojna, jer sugerira, kako to svećenici često govore, odricanje od sebe, poništenje, koje oni zovu Božjom voljom. Dakle, svoje sebične porive predstavljaju kao Božju volju i ne vide u tome ništa sporno. Država, s druge strane, to dopušta, a i sama veliča smrt mladića u punoj snazi kao žrtvu za „majku“ domovinu. Svi mi koji se tome opiremo smo nezahvalni, ne dišemo hrvatski itd.
Imam potrebu napomenuti da osobno nisam protiv nacionalne sigurnosti i prava na nužnu obranu nacionalnih interesa. Svatko tko me poznaje zna koliko držim do vojske i redarstvenih snaga. Ono čemu se protivim je kult nacije, ono od čega zazirem su nepotrebni ratovi, kao i nepoštivanje volje pojedinca koji uloži prigovor savjesti na poziv u vojnu službu.
Nadalje, nisam protiv zdravog majčinstva. Ono što me smeta je kult majčinstva. Mišljenja sam da ženu majčinstvo niti kvalificira za nešto, niti je diskvalificira, jer žena ima vrijednost i ljudsko dostojanstvo neovisno o tome je li majka ili ne.
I posljednje, nije mi namjera vrijeđati ičije vjerske osjećaje, jer nemam potrebu tumačiti nevidljivo i ulaziti u to da li Boga ima ili ne. Mišljenja sam da, ukoliko postoji, ne odgovara slici koju RKC izlaže, jer logika mi govori da neko nadnaravno savršenstvo ne bi imalo potrebu čovjeka porobiti sobom, niti drugim ljudima.

Da skratim, gdje god se čovjeka lišava slobode odlučivanja ne poštuje se njegovo pravo na osobnost, ni njegovo vrijeme, a kada se radi o potomcima koji su u braku/životnom partnerstvu, narušava se bračni/partnerski integritet koji je Ustavom RH zajamčen.

Ako ima netko kome je pravo osobnosti nepoznat pojam, preporučam rad prof. Alda Radolovića – Pravo osobnosti u novom Zakonu o obveznim odnosima Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 27, br. 1, 129-170 (2006) – u kojem, među ostalim piše: „U subjektivnom smislu je pravo osobnosti pravo određenog pravnog subjekta od svih drugih subjekata tražiti i ostvarivati poštivanje i razvoj vlastite osobnosti u skladu sa stupnjem psiho-socijalnog razvoja. Zahtjev je upućen svima trećima, državi također, jer je ona vrlo često ne samo kršitelj tuđeg subjektivnog prava osobnosti nego i promicatelj situacija koje stvaraju nepovoljno socijalno ozračje za razvoj i primjenu prava osobnosti. Država, međutim, s druge strane jedina može predstavljati drugi i odlučujući čimbenik za pravilan razvoj ovoga prava.“

Država je, dakle, i u slučaju ovog Zakona „promicatelj situacija koje stvaraju nepovoljno socijalno ozračje za razvoj i primjenu prava osobnosti“, no isto tako „jedina može predstavljati drugi i odlučujući čimbenik za pravilan razvoj ovoga prava.“ Kako? Za početak, da se laički izrazim, bilo bi dobro da zakonodavci prestanu sugrađane tretirati kao Pepeljuge, sluškinje koje će bez prigovora ispunjati svaki njihov zadatak. Jer, u ovom slučaju, zadatak je države da poveća kvotu stranim radnicima, sa licencom njegovatelja, a ne da teret skrbi prebacuje na ukućane.
S istom onom strašću s kojom je vlast donosila odluke zbog kojih su njegovatelji u velikom broju otišli iz države, treba sada otvoriti vrata inozemnim radnicima koji žele raditi i živjeti u RH. U protivnom, povećat će se broj odlazaka, jer ljudi, među ostalim, odlaze i zbog ovakvih zakona koji su, kako sam naveo, problematični na više razina. Podsjetit ću ovdje i na izjavu g. Mladena Karlića „da mladi često odlaze iz RH zbog teških roditelja koji im zagorčavaju život“ (https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/mladi-odlaze-iz-hrvatske-zbog-teskih-roditelja-koji-im-zagorcavaju-zivot—520442.html).
Izjava nekima nije najbolje sjela, jer eto, iznijeti činjenice da nažalost nisu svi roditelji uredu, izaziva zgražanje.
Još jedna od posljedica je da bi primjena ovakvog Zakona u praksi rezultirala time da se žrtve obiteljskog nasilja opet izloži počinitelju, pod krinkom skrbi, a to je izrazito neetično. Znam za slučaj gdje je biološki otac počinio KD silovanja u pokušaju, a djevojka je bila pozvana od Centra za socijalnu skrb, da se skrbi o njemu kada je onemoćao, iako su imali saznanja o njegovim prijestupima. Događaju se i obrnute situacije, na štetu roditelja. Čitao sam, između ostalog o slučaju gdje je čovjek seksualno zlostavljao maloljetnika, a sud mu je ublažio kaznu navodeći kao olakotnu okolnost njegovu skrb za majku. Koja bi to majka željela, uz pretpostavku da je normalna, da o njoj skrbi seksualni predator?

Nadalje, ovaj Zakon je i matematički i tehnički neprovediv, jer ako se pred ljude, bilo da su zaposleni, ili aktivno traže zaposlenje, stavlja zadaće koje oduzimaju resurse u obliku vremena i zdravlja, a oba su nužan preduvjet za ekonomsku neovisnost i nužnu separaciju od roditelja, poručuje im se da ne bi trebali imati svoj život. Kada se čovjeka zatrpa sa dodacima, teško da će ispuniti svoje primarne zadatke.