Prosvjetni djelatnici i etika

Nad nekim naslovima (izjavama) čovjek na trenutak ostane u čuđenju, kao što sam ja nad ovim (https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/nastavnici-otvoreno-o-stanju-u-obrazovanju-nasa-profesija-se-omalovazava-i-podcjenjuje-danas-je-u-hrvatskoj-prestizno-zanimanje-blagajnice-u-drogeriji-foto-20191122), iz kojeg kao da izbija jal (u onoj dozi koja je tipična za Balkan) od strane konkretnog profesora prema blagajnicama.

Trenutak je brzo prošao. Kao i čuđenje. Zašto? Zbog činjenice koja mi je jako dobro upisana u memoriji – 70% profesora koje sam susreo kroz život (a susreo sam ih dosta) temeljem njihova vokabulara i ponašanja ocijenio sam kao, Amerikanci bi rekli, pahuljice, jer su se kao razmažena derišta, kada god su za to imali priliku, nepodnošljivo patetično jadali i ogovarali koga stignu.
Takvim svojim ponašanjem fino su se uklapali u stihove Balaševićeve pjesme u kojima progovara o „zatucanim gratis kravatašima, intelektualcima koji važno vrte palce, a kupiš ih za špricer i kavurmu“.

Umjesto da dijele zanimanja na prestižna i ona koja to nisu bilo bi lijepo kada bi imali kapacitet da shvate da postoje samo legalna (i etična) zanimanja i ona koja to nisu, kao i legalno (i etično) ponašanje van radnog vremena, i ono koje to nije.
Bilo bi lijepo kada bi u tom trenutku zastali i prisjetili se svih instrukcija (i ostalih stvari) koje su odradili (i rade) na „crno“, i zapitali se koliko su time oštetili državni proračun.

Od te iste države sada (mnogi od njih) imaju obraza tražiti da im povisi primanja? Je li to etično? Za to razumjeti ne treba im cijeli kapacitet mozga, da uključe makar 6,11%, bilo bi dovoljno.

Plenković i demokracija

G. Plenković kaže da se „mora ići u školu“, jer nažalost, u RH je školovanje od kuće ilegalno kao i u Kini.
U svim razvijenim državama školovanje od kuće je legalno. Naravno, radi se o Austriji, Sjevernoj Americi, Italiji, Finskoj, Britaniji, Sloveniji, Češkoj pa čak i Poljskoj, Rusiji i Srbiji (https://en.m.wikipedia.org/wiki/Homeschooling_international_status_and_statistics). Doživio sam pozitivan šok kada sam na listi zagovornika prava na izbor ugledao Indiju. I Rumunjsku.

Ključ demokracije, ispravno shvaćene, je pravo na izbor modela školovanja (i pravo na izbor uopće), jer volja pojedinca je iznad volje države.
Uzalud državi očuvanje teritorijalnog integriteta ako nije kadra prepoznati i uvažiti temeljno pravo – duševni i fizički integritet osobe – pravo na osobnost.
RH je to djelomično učinila sa implementacijom Anticipiranih naredbi (na koje ću bankrotirati ☺) u zakonodavni sustav, međutim, one pokrivaju samo pet situacija, a volja čovjeka za svoj život proteže se na više sfera, pa i na izbor modela obrazovanja.

Osobno sam preferirao školovanje van sustava, jer htio sam uređivati svoj dnevni raspored po svom izboru. Volim učenje, toliko da sam zamolio baku sa 4 godine da me nauči čitati i pisati pa mi je u školi bilo još i više dosadno prvih par godina.
K tome, ne volim sjediti na jednom mjestu satima, i biti okružen ljudima koji nisu moj osobni izbor. Napustio sam redovno školovanje tek poslije završenog drugog razreda srednje Upravne škole, a preostala dva sam završio izvanredno, u privatnoj školi u Zagrebu.

No, ovdje nije riječ o meni i mojim životnim izborima, koliko želim ukazati na činjenicu da postoje i ljudi koji žele drugačiji model školovanja, i da bi zakonodavci u RH trebali skrenuti pogled na pravo pojedinca. Političari u Italiji su u Ustav uveli pravo na izbor modela školovanja. Dok god to političari u RH odbijaju učiniti, pogrešno je da sebe nazivaju demokratima. Nadalje, g. Plenković ignorira činjenicu da je upravo nedemokratska politika omogućujući monopol države nad obrazovanjem omogućila i ovaj bezrazložan štrajk, apsurd u kojem oni koji imaju pristojna i stalna primanja pohlepno zahtijevaju još, apsurd u kojem navodno obrazovani ljudi tvrde da nemaju obraz (dostojanstvo) bez materijalnih ustupaka.