Prebrzo život ide da ga pratim, shvatim svaki stih, svaku notu odsviram na vrijeme.
Prebrzo prolaze dani da svaki vlak uhvatim.
Znam da neću moći uvijek naći prave riječi kada krene nevrijeme.
Prebrzo prolaze sati i znam da neću stići dovoljno ti dati.
Prekratke su, mila, noći, a preduboke rijeke teku u nama i neće nam za rukom poći ispit svaku kap prije svitanja.
Kad na svakoj pori tvojoj zastanem usnama vrelu rosu prolit ćeš po mojim rukama.
Dozvolit ćeš da osjetim koliko se daješ kad se predaješ i pitat ćeš se zašto poslije svega kucam i kad vrata odškrineš.
Sklanjam nas sa kiše glasina, suviše sam svoj da dozvolim da netko treći pjesmu piše o nama.
Suviše te poštujem da pred tebe stavim svu prašinu sa ulica pa pravim se da ne znam što o nama govore, da u moju postelju dolaziš da bar jednom ljubav osjetiš, jer slutiš da vodu drži ono što o meni se priča.
Now you got the chance to give your voice for us, because it takes two for this all.
I can be strong for both and sell everything I have to buy hours with you without knowing whether you will be a home or a shelter to me, but do not ask me to search a place for us instead of you because it takes two for this dance.
Now you got the chance to stand for yourself, because you need to be who you are so I could be yours.
I can be strong for both, but do not ask me to make a decision instead of you, because it takes two for this flight.
