Categories
Uncategorized

OTVORENO PISMO PREDSJEDNICI RH

U Zagrebu, 17. 12. 2018.

OTVORENO PISMO PREDSJEDNICI RH, GOSPOĐI KOLINDI GRABAR KITAROVIĆ

Poštovana gđo. Kitarović,

Sada ste, čitam u medijima, ustanovili da RH ima problem. Osvrnuli ste se na mučnu činjenicu da je počinitelj krvnog delikta na slobodi i zapitali se kako je to moguće. Naglasivši pritom da Vaš istup nije pritisak na Pravosuđe.

U tim istim medijima imao sam priliku čitati Vaše osvrte na mučna svjedočanstva žena koje su prošle kroz zahvat kiretaže bez anestetika, i pored toga, kako navode, doživjele psihičko zlostavljanje od strane osoblja. Vi ste tada iznijeli kako biste, citiram Vas, imali svašta za reći o Vašem porodu, no ne želite to koristiti za napad na državu.

U tim istim medijima imao sam priliku čitati Vaš osvrt na napad na štetu pojedinaca koji ne dijele Vaš svjetonazor u pogledu seksualne orijentacije. Tada ste kolokvijalno osudili nasilje kao takvo.

Sada se osvrćete na konkretnu osobu. To je ispravno, no ne mogu ne primjetiti da su Vaše osude nasilja selektivne, i kao takve mučnije su od samog zločina.
Uzrok problema o kojem Vi pričate upravo je činjenica da u RH prevladava selektivna osuda zločina. Radilo se o nasilju u kućanstvu, ili o zlostavljanju na poslu i u školi – priča je uvijek ista. Podilazi se nasilnicima.
Službe se vode pogrešnim kriterijima zaobilazeći mučnu činjenicu da financijska potpora od strane supružnika ili srodnika nije nikakav dokaz da u konkretnom kućanstvu nema nasilja.
Često suprug koji pretuče ženu, tu istu ženu vodi na večeru ne bi li pred drugima ostavio dojam brižnog supruga.
Često roditelji koji maltretiraju potomke istim tim potomcima pokušavaju financijski pružiti podršku.

Tipično za npr. roditelje nasilnike jest da žele da je žrtva blizu. Toliko to žele da bi radije, ukoliko su njihovi potomci kriminalci (počinitelj može biti i žrtva, istovremeno – u konkretnom slučaju počinitelj krvnog delikta je i žrtva emotivnog zlostavljanja od strane posesivnih roditelja, što ga dakako ne ispričava za učinjeno) neprijavljivanjem njihovog kaznenog djela, postali suučesnici u zločinu samo da ne izgube predmet svog obožavanja iz vidokruga uslijed izdržavanja kazne. Najbolji primjer za to je gore spomenuti slučaj u kojem otac sina koji je počinitelj teškog delikta prilikom izricanja Presude naziva malim djetetom. I šverca mu mobilni aparat u kaznionicu. Da se čuju.

Možda Vam se čini da skrećem s teme, no, razmislite bolje. Vi pričate o fasadi. Ja bih radije o interijeru ne želeći pritom skretati pažnju sa slučaja u Zadru. Upravo zbog te mlade djevojke, i svih drugih koji prolaze slično pišem o korijenu problema. A to je prešutno opravdavanje nasilja ili neadekvatna osuda istog – i to upravo tamo gdje ono nerijetko počinje – u kućanstvu.

Nipošto ne pišem ovo, mada je svatko slobodan da pročitano tumači kako hoće, jer me je eto, obzirom da ne živim u skladu sa spolom pripisanim mi po rođenju, frapirala Vaša mlaka reakcija na napad na konkretnu populaciju koje smo moja životna partnerica i ja dio. Nije me frapirala ni činjenica da ne možete, barem tako piše, ni izgovoriti riječ lezbijka. No, ostao sam začuđen nad Vašim općenito dvostrukim mjerilima, jer ista nisu u skladu sa funkcijom koju obnašate.

S poštovanjem,

Dino Hrvat